Artroza koljena spada u najčešće bolesti koljena radi oštećenja hrskavice, ali nije uvijek vezana za životnu dob pacijenta.

Kako starimo, dolazi do smanjenog hranjenja zglobne hrskavice, a kao posljedica toga dolazi do njezinog stanjivanja. Uz suženje zglobnog prostora dolazi do artroze.

Međutim, artroza ne pogađa samo stariju populaciju već i mlađe osobe. Naime, bilo koja trauma, u ovom slučaju trauma koljena, fraktura, učestala uganuća, lezija ligamenata, meniska, operativni zahvati na koljenu, nepravilna kongruentnost zglobnih tijela (tzv. X ili O noge), reumatske bolesti i prekomjerna tjelesna težina mogu dovesti do ranijeg pojavljivanja degenerativnog procesa u zglobu koljena.

Danas se za artrozu koristi novi naziv - osteoartritis koljena - jer uz degenerativne promjene nalazimo i elemente upale. Kako samo ime kaže, osteoartritis zahtijeva i specifičan pristup liječenju.

Što to konkretno znači:
Prvenstveno, kod otečenog i toplog zgloba stavljaju se hladni oblozi nekoliko puta dnevno uz redovitu upotrebu nesteroidnih antireumatika koji uz analgetsko djelovanje imaju i protuupalni učinak.

Jednako tako, treba paziti na funkcionalni status koljena, održavati opseg pokreta zgloba uz jačanje i očuvanje mišićnog tonusa i snage mišića. U tome pomaže fizikalna medicina i rehabilitacija, koja uz intenzivne vježbe koristi sve sofisticiranije aparate. Oni svojim analgetskim učincima pomažu bolnom zglobu da se što bolje očuva njegova funkcija te svojim utjecajem na biološke mehanizme poboljšavaju prokrvljenost i hranjenje zgloba, smanjujući tako otok i bol.

Postoji i mogućnost aplikacije intraartikularno (u sam koljenski zglob) kortikosteroida kao najpotentnijeg protuupalnog lijeka ili novijih pripravaka na principu hijaluronske kiseline, koja potpomaže regeneraciju hrskavice.

Bez obzira na odabranu metodu liječenja, važno je napomenuti da ne postoji čarobni štapić. Ako sve metode ne dovedu do zadovoljavajućeg rezultata, jedina opcija je ugradnja umjetnog koljena.

Istina je da su ženski sklekovi sigurniji, jer kod muških sklekova postoji veća mogućnost da zbog nepravilnog izvođenja dođe do veće štete nego koristi. Kod ženskih sklekova, umjesto da stojite na nožnim prstima, jednostavno stanite na koljena i prekrižite stopala. Na taj način izvođenje vježbe je lakše i sigurnije.

Vježbe sklekova objedinjuju rad nekoliko mišića: bicepsa, tricepsa, deltoida, pektoralisa, trbušnih mišića i gluteusa. Bitno je da se rade u manjim ponavljanjima, 10-15 puta u nekoliko serija. S vremenom, kada mišići ojačaju, može se prijeći na izvođenje muških sklekova, no uz veliki naglasak na pravilno izvođenje svih vježbi, poput sklekova i trbušnjaka, kako bi se prevenirale moguće ozljede kralježnice.

Za sprječavanje ozljeda kralježnice, ključno je imati jake mišiće stabilizatore (multifidusi, transversus abdominis). Ako su ti mišići jaki i ako se vježbe pravilno izvode, manja je mogućnost ozljeđivanja.

Kada govorimo o trbušnjacima, istina je da njihovo izvođenje predstavlja opterećenje za kralježnicu. No, ako se pobrinemo za mišiće koji stabiliziraju kralježnicu, odnosno fokusiramo se na dubinske mišiće, možemo sigurno jačati i druge mišiće. Preporučljivo je potražiti stručnu osobu ili literaturu kako bismo naučili kako detektirati tu muskulaturu i pravilno je koristiti. Kod izvođenja bilo kojih vježbi, rekreativnih aktivnosti ili sporta, ovi mišići moraju se prvo aktivirati kako bi se smanjila mogućnost ozljeda prouzročenih nepravilnim izvođenjem.

To pitanje je najbolje postaviti proizvođaču što se tiče dijela na kojem principu funkcionira, jer nisam probala pa ne mogu odgovoriti.

Istina je da ponekad različiti proizvodi upitne kvalitete odlično funkcioniraju kod širokih masa, jer marketing čini čuda. No, ako prihvatimo tu moćnu sugestiju i sami sebe uvjerimo da to pomaže, možemo si olakšati tegobe, osobito ako bolovi ometaju svakodnevnicu. Naša psiha je zaista moćna.

S stručne strane, ako se već odlučite za taj proizvod, moja sugestija je da ga nosite kao i različite steznike – samo prilikom većih opterećenja. Mišići, čija je uloga pokretanje i strukturalna potpora kralježnici, atrofiraju kada prestanemo biti aktivni. To se događa kada koristimo pomagala poput kosmodiska. Zar tada ne završavamo u još većem problemu? Ne mogu reći da taj proizvod ne djeluje, ali ako ga budemo neprestano nosili, kad ga jednom skinemo, što će držati našu kralježnicu? Moglo bi doći do još većih problema, poput loše posture ili iskrivljenja kralježnice, jer mišići više neće biti dovoljno jaki da bi je podržavali.

Danas mnogi očekuju čudotvorna i brza rješenja za otklanjanje bolova ili smetnji koje traju godinama. Mogu reći jedino da nešto pasivno može biti samo privremeno rješenje. Važno je vježbati, osobito stabilizacijske mišiće (transversus abdominis, multifidusi), koji pomažu segmentalno podržavati lumbalnu kralježnicu.

Moja sugestija za očuvanje zdravlja kralježnice je obratiti pažnju na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima. Najčešće loša postura, odnosno loše držanje, dovodi do problema s križima. Jedno morate upamtiti: zbog nediscipline i prevelike komocije sami sebi izazivamo problem. Zato svi moramo čuvati krivine kralježnice.

Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu i izbjegavati dugotrajno sjedenje (protegnite se tu i tamo). Treba se prilagoditi, disciplinirati i usvojiti zdrave navike. Kao što je važna higijena zuba, tako je jednako važna higijena tijela. Potrebno je samo malo dobre volje i strpljenja.

Škljocanje u koljenu, naročito kod čučnja, hoda niz stepenice ili klečanja (poznato i kao krepitacije), nije rijetka pojava. Iako je najčešći uzrok oštećenje hrskavice na pateli (maloj kosti s prednje strane koljena, poznatoj kao čašica), slične simptome mogu izazvati i druge strukture koljena, poput tetiva i meniskusa.

Najvažnije je pitanje uzrokuju li krepitacije bol. Ako ne, tada nema razloga za brigu. No, ako bol postoji, naročito kod plesača, adekvatna terapija vjerojatno će biti potrebna.

Dobra iskustva imamo s primjenom metoda manualne medicine kod bolnih krepitacija koljena uzrokovanih patelom. Ove metode opuštaju eventualne napetosti u vezivnom tkivu oko patele, smanjujući stres na hrskavicu pri pokretu.

Od drugih fizioterapijskih metoda, pokazali su se učinkoviti laser, ultrazvuk i elektroterapija. Kod problema s tetivama, važno je locirati oštećenu ili upaljenu tetivu i ciljano je liječiti odgovarajućim postupcima. Ako je, pak, oštećen meniskus, fizioterapija može imati ograničeno djelovanje, pa bi uz suradnju s ortopedom trebalo razmotriti druge metode liječenja.

Osim navedenih metoda, obavezan dio terapije uključuje odgovarajuće vježbe jačanja i istezanja.

Ako nemate bol, a samo vas smeta zvučni efekt, preporučuje se posjetiti ortopeda ili fizijatra. Oni će utvrditi radi li se o patološkom ili fiziološkom uzroku i po potrebi vas uputiti na odgovarajuću dijagnostiku. Napominjem da za precizniji savjet trebaju osnovni anamnestički podaci, poput vaše dobi, profesionalnih i slobodnih aktivnosti i drugih detalja.

Postavlja se pitanje gdje ste bili, je li tretman obavio ovlašteni i educirani kiropraktičar i što vam je točno radio, tj. kako vas je tretirao s obzirom na vaše probleme, dob i slično.

Moram priznati da još nisam čula da se netko žali na problem poput vašeg nakon kiropraktičarskog zahvata. Smatram da je vaš dojam vjerojatno subjektivan. Također, važno je napomenuti da smo svi nesimetrični – naša lijeva i desna polovica tijela nisu potpuno simetrične, niti su duljine naših ruku i nogu jednake. Ova nesimetrija je u određenim granicama fiziološka i ne zahtijeva nikakvu korekciju, poput umetka u cipeli ili sličnog.

Ako ipak smatrate da postoji problem, najbolje je obratiti se istom kiropraktičaru koji vas je tretirao. Porazgovarajte s njime i prodiskutirajte o svom problemu kako biste dobili točne smjernice i rješenje.

Svakako treba paziti na poziciju volana prilikom vožnje na biciklu, jer ukoliko je volan preblizu, previsoko, prenisko ili predaleko to bi moglo uzrokovati bolove u vratu, rukama odnosno intezivirati eventualno prisutne probleme sa kralježnicom.
Sjedalo na biciklu mora biti tako namješteno da u najvećoj mogućoj mjeri pruža oslonac vašem tijelu. Jer ako sjedalo stoji previše nagnuto unaprijed to rezultira povećanim naporom koljena i ruku, a i čini vožnju neudobnijom jer s takvog sjedala tijekom vožnja klizite naprijed. Također, ne valja niti da je sjedalo previše unazad nagnuto jer to može izazvati bolove u kralježnici.
Previsoko postavljeno sjedalo uzrokuje bol u stražnjem dijelu koljena, dok sjedalo koje je prenisko ili previše unaprijed postavljeno uzrokuje bol u prednjem dijelu koljena.

Kako sad postaviti idealnu visinu sjedala?
Spomenut ću par primjera. No ukoliko postoje određene nejasnoće, molim pretražiti više informacija na netu.

Visina sjedala treba biti tolika da kada petu stavite na pedalu u donjem položaju, noga bi trebala biti ispružena. Tako će vam glavnina težine biti na pedalama što pridonosi lakšoj vožnji. To je jedan način podešavanja visine sjedala. Nije posve točan (ima dosta mana), pa zato postoji i drugi, nešto tehničkiji, način. Metoda se zove Guimardova formula, te je po mnogima najtočnija metoda za određivanje visine sjedala. Formula glasi UVS = UDN x 0,886, gdje je UVS = ukupna visina sjedala, UDN = ukupna dužina nogu. Ukupna visina sjedala je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sjedala.

Metoda je nešto kompliciranija, no pomoću nje ćete, vjerojatno, dobiti optimalnu visinu. Ova formula je inače pogodnija za cestovne bicikle, no kombiniranjem ova dva načina uspjeti ćete dobiti optimalnu visinu. Osim visine sjedala bitno je podesiti i vodoravan položaj sjedala. Inače pravilo glasi da se za visok broj okretaja sjedalo podešava više unaprijed, a radi veće snage pri pritisku na pedale, više unazad.

Prilikom kupovine naravno treba paziti i da imamo odgovarajuću ramu, naravno ovisi o tipu bicikla.
Spomenuli ste bicikl koji zauzimaju položaj kao na Harvey-Davidsonu, možda imaju neke prednosti, no zbog nižeg centra težišta teže je održavati ravnotežu, otežano kretanje i zaustavljanje, postoji veći radijus skretanja i teže svladavanje uzbrdica, nemogućnost mjenjanja položaja tijela za vrijeme vožnje te je prisutna relativno loša preglednost ceste.

Ukoliko postoje problemi sa kralježnicom, nijedan dugotrajni položaj nije idealan makar to bilo i na biciklu, napravite pauze prilikom vožnje, istegnite se, prošećite ili odmorite na klupi te dalje nastavite sa vožnjom.

Glavobolje možemo klasificirati na:

1. Migrena
2. Tenzijska glavobolja
3. Cluster glavobolja
4. Različite glavobolje koje nisu vezane za strukturne lezije (kod kašlja, kihanja, pri seksualnoj aktivnosti, zbog hladnoće...)
5. Glavobolje nakon povrede glave (akutne i kronične)
6. Glavobolje udružene s vaskularnim poremećajima (CVI, hematomi, SAH, subduralni hematomi, epiduralni hematomi, aneurizme, arteritisi)
7. Glavobolje s nevaskularnim intrakranijalnim poremećajem (visok pritisak likvora, intrakranijalna hipertenzija...)
8. Glavobolje u vezi s uzimanjem ili prekidom uzimanja nekih tvari (nitrati, alkohol, CO, analgetici...)
9. Glavobolje pri infekciji izvan glave (virusne ili bakterijske)
10. Glavobolje kod metaboličkih poremećaja (hipoksija, hiperkapnija, hipoglikemija, dijaliza...)
11. Glavobolje uz bolove uha, nosa, sinusa, zuba, usta ili drugih dijelova glave
12. Kranijalne neuralgije, mononeuritisi i slično
13. Neklasificirane glavobolje

Klasifikacija dijeli glavobolje u 14 grupa. Prve četiri grupe su primarne glavobolje, grupe od 5-12 sekundarne, dok su neuralgije kranijalnih živaca, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje u zadnje dvije grupe:

Primarne glavobolje:

1. Migrena
2. Tenzijska glavobolja
3. Cluster glavobolja
4. Ostale primarne glavobolje:
- Hemicrania continua
- Koitalna cefalalgija
- New daily persistent headache (NDPH)

Sekundarne glavobolje:

5. Glavobolje povezane s ozljedom glave i/ili vrata
6. Glavobolje povezane s poremećajem krvnih žila glave ili vrata:
- Intracerebralno krvarenje
- Subarahnoidalno krvarenje
- Arteritis orijaških stanica
7. Glavobolje u vezi s nevaskularnim intrakranijalnim poremećajima:
- Idiopatska intrakranijalna hipertenzija
- Glavobolja nakon punkcije dure
- Iktalna glavobolja
8. Glavobolja uzrokovana tvarima ili prekidom njihova uzimanja:
- Lijekovi
- Mamurluk
9. Glavobolja uzrokovana općim infekcijama:
- Meningitis
10. Glavobolje povezane s poremećajem homeostaze
11. Glavobolja ili bol lica uzrokovana poremećajima kranija, vrata, uha, nosa, sinusa ili ostalih struktura lica i kranija
12. Glavobolja povezana s psihijatrijskim poremećajima

Neuralgije i ostale glavobolje:

13. Kranijalne neuralgije, centralna i primarna bol lica i ostale glavobolje
14. Ostale glavobolje, kranijalne neuralgije, centralna ili primarna bol lica

Glavobolje koje nastaju zbog poremećaja u vratnom dijelu kralježnice nazivamo cervikogena glavobolja. Smatra se da 15-20% bolesnika s kroničnom unilateralnom glavoboljom pati od cervikogene glavobolje.

Uzroci cervikogene glavobolje uključuju poremećaje anatomskih struktura koje oživčavaju prva tri cervikalna spinalna živca i/ili njihovo oštećenje. Bol obično počinje u vratnom dijelu kralježnice ili zatiljku i širi se jednom polovicom glave, često zahvaćajući jedno uho i jedno oko.

Dijagnostika uključuje anamnezu, klinički status i odgovarajuće pretrage.

Liječenje:

- Fizikalna terapija i rehabilitacija (led, imobilizacija okovratnikom, TENS, manipulacija, akupunktura, medicinska masaža, trakcija, manualna terapija, osteopatija)
- Injekcije botulinskog toksina, vratna epiduralna injekcija kortikosteroida
- Kirurški tretman
- Edukacija pacijenata i preporuka anatomski prilagođenih jastuka
- Analgetici (paracetamol, nesteroidni antireumatici)

Individualni pristup je ključan, ovisno o duljini i intenzitetu bolnosti. Na tržištu je dostupna i Inter X terapija kao noviji način liječenja akutnih i kroničnih bolnih sindroma.

Za nogu nije dobra ni potpuno ravna obuća, kao što su balerinke, jer one stvaraju predispoziciju za spuštanje svodova stopala, osobito unutrašnjeg i prednjeg poprečnog svoda, što dovodi do pojave ravnih tabana.

Listovi - muskulatura lista nošenjem balerinki postupno se skraćuje. Može se razviti i trn u peti, koji se karakterizira velikom boli. Bol u peti, koju osjećate kao da je u njoj nešto tvrdo i oštro, može vas navesti na to da hodate neprirodno i štedite dio pete gazeći na jastučiću iza malog prsta, što dugoročno stvara predispoziciju za razvoj problema s kralježnicom zbog promijenjene biomehanike hoda.

Cipele na platformu

Dok hodamo, prilikom premještanja s pete na prste stimuliraju se unutrašnji organi. Međutim, cipele na platformu onemogućavaju taj proces, a mišići i tetive koji podržavaju svod stopala ne mogu se skraćivati i produžavati, što se inače događa pri svakom koraku. To uzrokuje zastoj cirkulacije i smanjenje amortizacijske funkcije stopala, što može biti jedan od faktora rizika za razvoj artroze u srednjim godinama.

Što bi bila "idealna cipela"?

Idealna cipela bi trebala imati:

Anatomski oblikovanu unutrašnjost koja održava tonus stopala.
Visinu pete od 2,5 cm, jer se tada težina ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala.
Zaobljen vrh, kako bi se svi prsti mogli udobno smjestiti.
Stražnji dio koji je stabilan, ali ne previše krut kako ne bi pritiskao petu.
Fleksibilne potplate, koje omogućuju savijanje nožnih prstiju pri hodanju.
Treba izbjegavati ženske cipele izrađene od plastičnih i sintetskih materijala. Poželjno je da budu od prirodnih materijala koji omogućuju stopalima da dišu, sprječavaju ili barem ublažavaju znojenje. Vlažan ambijent pogoduje razmnožavanju bakterija i gljivica, što može dovesti do pojave kurjih očiju, žuljeva, rana i infekcija.

Bolnost u lumbalnom dijelu kralježnice može biti lokalizirana ili se može širiti, ovisno o kompromitiranom živcu, glutealno ili u nogu, uključujući natkoljenicu, bilo stražnjom, vanjskom ili prednjom stranom, ponekad sve do stopala.

Ukoliko takva bolnost potraje više od mjesec dana i ne prestaje nakon uzimanja analgetika ili nesteroidnih antireumatika, svakako se obratite svom liječniku obiteljske medicine. On će vas uputiti specijalisti koji će, na temelju anamneze i kliničkog statusa, odrediti koje adekvatne pretrage treba obaviti.

Niste naveli svoje godine niti koliko je stupnjeva iskrivljena vaša kralježnica.

Ukoliko skolioza ne prelazi 30° po Kobb-u i ako ste dobrog općeg fizičkog zdravlja, nema prepreka za redovito vježbanje pilatesa, joge, tai-chi-ja ili sličnih aktivnosti. Važno je imati kvalitetne instruktore koji će vas upozoriti na pokrete koje trebate izbjegavati, ali je također ključno osluškivati vlastito tijelo.

Ponekad blage korektivne vježbe nisu dovoljne, pa je važno uključiti i intenzivniji trening za jačanje mišića koji stabiliziraju kralježnicu. Djeci koja su u razvoju i imaju progresivnu skoliozu preporučuje se bavljenje sportom, uz tek rijetka ograničenja.

Što se tiče plivanja, najbolji izbor za skoliozu je leđno plivanje.

U programima fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se tehnike disanja, vježbe za cirkulaciju, kondiciju, stabilizaciju i balans s ciljem:

-ispravljanja lošeg posturalnog odnosa,
sprečavanja progresije stanja,
-usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.

Kineziterapija prema stupnju skolioze:

Lakše strukturalne skolioze (do 30°):

Cilj je povećati mobilnost kralježnice, jačati i istezati suprotne grupe mišića oko primarne krivine (asimetrične vježbe), poboljšati disanje, cirkulaciju, generalnu snagu tijela (simetrične vježbe), te kondiciju, stabilizaciju i balans kako bi se održalo postojeće stanje i spriječilo pogoršanje.

Srednje (30°-50°) i teške strukturalne skolioze (više od 50°):
Naglasak je na asimetričnim vježbama s pravilnim pozicijama trupa i ekstremiteta uz terapeutsku manualnu fiksaciju specifičnih područja. Vrlo su važne i vježbe disanja, cirkulacije i kondicije.

Preporuka je istražiti metode kao što su vježbe po Katharini Schroth ili radionice Feldenkrais metode za dodatnu podršku.

Masažu možemo definirati kao primjenu sustavne manipulacije mekih tkiva u terapijske svrhe. Premda danas postoje različiti aparati za masažu, ručna masaža je zasigurno najefikasnija metoda jer, uz terapijsku, ima i dijagnostičku komponentu. Osim toga, psihološko značenje fizičkog kontakta kao modaliteta liječenja nije upitno. Preko kože masaža djeluje na mišićni, živčani i limfni sustav.

Što se tiče aparata za masažu, svakako se ne mogu uspoređivati s ručnom masažom. Iz iskustva mojih pacijenata mogu reći da oni smatraju aparate za masažu koje su kupili beskorisnima. Istina je da pojedini modeli možda mogu malo smanjiti tenzije u napetim mišićima, ali učinak je kratkotrajan.

Ukoliko se odlučite na kupnju, svakako pokušajte na forumima pronaći i pročitati iskustva drugih ljudi. Ako već imate takav aparat, a oni dolaze u različitim modelima, pazite da s pojedinim aparatima ne prelazite preko koštanih dijelova tijela, osobito kralježnice, jer neki modeli imaju jake vibracije.

Masažna fotelja

Iskustva pacijenata ukazuju da je bolje povremeno platiti profesionalnu masažu, jer masažna fotelja na kraju često služi samo kao skupa fotelja. Istina je da može biti ugodno sjediti u njoj, ali efekt je kratkotrajan.

Ipak, postoje iznimke – neki ljudi hvale takve proizvode, navodeći da se osjećaju ugodno nakon napornog dana kada se "zavale" u svoje masažne fotelje.

Dugoročno, masažna fotelja ne može riješiti probleme vezane uz mišićno-koštani sustav, ali može poslužiti kao mali "otpusni ventil" nakon stresnog dana.

Cipele na visoku petu - štikle:

Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, dok su koljena pojačano ekstenzirana. To dodatno povećava lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju za probleme s kralježnicom.

Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, a kralježnica i kukovi nisu u pravilnoj ravnini. S vremenom, ako žena razvije bol u jednoj nozi, prirodno će se oslanjati više na drugu, što može uzrokovati promjene u položaju kukova i kralježnice.

Još jedan od mogućih problema je osteoartritis koljena, degenerativna bolest zglobova. Ona se može razviti zbog dugotrajnog opterećenja prednjeg i stražnjeg dijela koljena uzrokovanog neprirodnim položajem prilikom nošenja visokih peta. Stalan pritisak na koljeni zglob čini promjene na zglobu gotovo neizbježnima.

Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no svakodnevno nošenje tijekom dana povećava opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja vidljivih na prvi pogled je oštećenje i deformacija nožnog palca, koji počinje skretati u stranu prema drugim prstima stopala.

Redovito nošenje visokih štikli predstavlja veliko opterećenje za mišiće nogu. Može dovesti do skraćivanja Ahilove tetive, kao i oštećenja mišića.

Tijekom dana preporučuje se nošenje cipela s malom petom, koja nije štetna za zdravlje, ali visina pete ne bi smjela prelaziti pet centimetara. Stručnjaci također savjetuju nošenje cipela sa zaobljenim vrhom, jer su zdravije od onih koje idu u špic.

Kao što svi znamo, naše ljudsko tijelo nije idealno, i kada bismo svakog čovjeka podijelili na lijevu i desnu stranu (u sagitalnoj ravnini), zamijetili bismo nesimetričnost.

Ponekad je ta razlika nezamjetna, no ponekad priroda napravi značajnije razlike koje su vidljive golim okom. Te razlike daju određenu draž našem tijelu i dodatnu osobnost, pokazujući da nitko od nas nije idealan.

Kada se radi o razlici u duljini nogu, postoji mnogo razloga za takvo stanje. Fiziološkom, tj. normalnom razlikom smatra se ona koja ne prelazi centimetar do centimetar i pol. Postoji nekoliko metoda za mjerenje duljine nogu, ali svakako treba uzeti u obzir posturu, stav i držanje, nagib zdjelice i druge čimbenike.

Ako vas razlika u duljini nogu smeta i predstavlja poteškoću u svakodnevnom radu i životu, svakako se preporučuje posjetiti stručnjaka (ortopeda, fizijatra). Oni će provesti adekvatan pregled i precizno izmjeriti duljinu ekstremiteta te odlučiti o eventualnim daljnjim postupcima.

Naglašen cerviko-torakalni prijelaz, osobito zadnji, sedmi vratni kralježak (C7), sa svojim ispupčenim trnastim nastavkom, često se susreće u svakodnevnoj praksi. Kod ljudi srednje i starije životne dobi, ovisno o konstituciji, uvjetima života i rada te životnoj dobi, na tom mjestu može doći do nakupljanja masnog tkiva. To može stvoriti privid grbe (gibusa) na vratu.

Dugotrajno jednolično sjedenje, osobito u pogrbljenom položaju, stvara uvjete za nastanak grbe na vratu. Na taj način dolazi do slabljenja mišićnih struktura na leđima, ramenom pojasu i vratu, uz skraćivanje prsnih mišića.

Nažalost, ovaj problem je često trajan, ali upornim vježbanjem, korekcijom posture (podizanjem svijesti o držanju tijela tijekom hodanja ili sjedenja) i intenzivnom stručnom masažom, problem se može djelomično vizualno smanjiti.

Zadaća leđnih mišića je podržavanje kralježnice u fiziološkom položaju, no dugotrajnim prisilnim položajem povećava se rizik od razvoja problema s kralježnicom.

Ako želite prevenirati probleme s kralježnicom koji još nisu prisutni, ali bi se mogli pojaviti, nezaobilazne su vježbe. Posebno je važno jačati mišiće leđa, vrata i ramenog pojasa, jačati trbušne mišiće, istezati prsne mišiće (pektoralne mišiće).

Često nam se u praksi javljaju pacijenti sa upravo ovakvim problemima koje ste vi naveli. Noćni grčevi javljaju se u čak 70% odraslih ljudi iznad pedesete godine života, iako se pojavljuju u svakoj životnoj dobi, čak i u djece. Danas je znanstveno dokazano da smanjena koncentracija elektrolita u krvi, kao što su magnezij, kalij, kalcij, natrij, može dovesti do učestalije pojave grčeva u nogama, a isti se smanjuju pojačanim znojenjem, upotrebom diuretika. Među mineralima čiji deficit izaziva grčeve svakako se izdvajaju magnezij i kalcij, zbog činjenice da se najčešće i najbrže izlučuju iz organizma.

Također, neudobna obuća, spušteni svodovi stopala, degenerativne promjene zglobova stopala, nepravilno sjedenje i neke bolesti lokomotornog aparata, prvenstveno bolesti slabinske kralježnice, mogu dovesti do neugodne pojave grčeva u stopalima i nogama. Ponekad se radi o težim bolestima, te su pojave grčeva u nogama i stopalima prateći simptomi istih.

Što raditi? Prvenstveno treba odabrati udobnu obuću i odjeću, redovito vježbati, ne samo vježbe za stopala već i vježbe za cijelo tijelo, provoditi vježbe cirkulacije, hodati svaki dan barem pola sata, uzimati dovoljno tekućine, barem 1,5 litre dnevno, razmisliti o nadomjestku prehrane u vidu tableta magnezija ili mineralne vode bogate magnezijem, masirati stopala i potkoljenice, navečer koristiti kupke s naizmjenično toplom i hladnom vodom s naglaskom na završetak hladnom vodom, nakon čega se može umasirati hranjiva krema za noge.

Ukoliko ovakve procedure ne dovedu do zadovoljavajućeg rezultata, obratite se svom liječniku kako bi vas uputio specijalistu i provela se odgovarajuća obrada.

Danas na internetu možete naći gotovo sve o diskus herniji, uzrocima nastanka i liječenju diskus hernije.

Ovdje ću nabrojati samo neke osnovne činjenice:
Građa kralježnice kod čovjeka: 33-34 kralješka, i to 7 vratnih, 12 grudnih i 5 slabinskih, te 5 križnih i 3-5 trtičnih kralježaka. Između kralježaka nalazi se želatinozna masa koja se zove nucleus pulposus (građena većim dijelom od vode), koja služi kao amortizer, a ista je okružena jakom fibroznom opnom zvanom anulus fibrosus, koja ne dozvoljava nucleusu da izađe iz svog mjesta.

Uzroci diskus hernije mogu biti mnogobrojni, kao npr.: životna dob, slabljenje i gubitak elasticiteta anulusa fibrosusa te gubitak tekućine i viskoznosti nucleusa pulposusa, čime se smanjuje njihova protektivna uloga amortizera i povećava podložnost oštećenjima pri najmanjoj traumi, traume poput padova, udaraca, prometnih nezgoda ili dugotrajnih mikrotrauma koje se kumuliraju tijekom godina, naglo i nepravilno podizanje predmeta, subluksacije (dislokacije kralješka iz svoje normalne pozicije), degenerativne i/ili upalne promjene na kralješcima i diskovima, iskrivljenja kralježnice (skolioze, kifoze), genetski uzroci.

Postoje četiri faze diskus hernije:

Protruzija – anulus fibrosus je blago istegnut i dolazi do manjeg ispupčenja koje se ne povlači čak i kada se skine pritisak s diska,

Prolaps – dolazi do pucanja većine vlakana anulus fibrosusa, a unutrašnji materijal jedva se drži, s mnogo većim ispupčenjem nego kod protruzije,

Ekstruzija – nucleus pulposus potpuno probija vlakna anulus fibrosusa i izlazi van diska, ali se još uvijek drži za disk,

Sekvestracija – najteža faza, u kojoj dolazi do nepovratnog odvajanja materijala od diska.

Istraživanja pokazuju da terapijske vježbe utječu na smanjenje boli i povratak funkcije, a njihova primjena smatra se najekonomičnijim tretmanom u liječenju kronične križobolje. Ciljevi vježbi uključuju smanjenje boli, povećanje opskrbe tkiva kisikom i hranjivim tvarima, poboljšanje funkcije mišića trupa, povećanje mišićne snage i izdržljivosti te poboljšanje pokreta u svakodnevnim aktivnostima.

Neophodno je vježbati, jačati abdominalne mišiće i mišiće leđa, posebno obratiti pozornost na njihovu relaksaciju i rasterećenje, naučiti vježbe pravilnog držanja zdjelice i disanja dijafragmom.

Ukoliko imate dugotrajniju bolnost lumbalnog dijela kralježnice, posjetite nadležnog fizijatra ili neurokirurga koji će vas uputiti na dodatnu obradu i preporučiti najbolji i najefikasniji vid liječenja vaših tegoba.

Bez obzira na vaše mišljenje o liječnicima ili ako ste već bili kod specijalista koji je rekao da je to samo kronična bol, smatram da se u vašem slučaju, nakon detaljnog pregleda i kompletne anamneze, može razmotriti dodatna obrada.

Ako specijalist fizijatar nakon obrade utvrdi potrebu za neurokirurškim liječenjem, uputit će vas dalje. Istina je da velik broj ljudi pati od bolova u križima, bez obzira na uzrok, a epidemiološki podaci govore da 80% populacije barem jednom u životu doživi križobolju.

Uzroci su brojni, a danas znanost navodi više od 140 mogućih razloga križobolje. Svaka križobolja ne mora završiti loše – akutna nespecifična križobolja kod većine oboljelih prolazi unutar šest tjedana, dok se kod 2-7% razvija u kroničnu križobolju.

Često pacijenti ne slijede savjete i upute liječnika, što utječe na ishod liječenja. Način života, radni uvjeti i tip posla koji obavljate mogu dodatno pogoršati stanje.

Nemojte posustati. Ponovno posjetite liječnika ili specijalista fizijatra, držite se njegovih uputa, pokušajte poboljšati radne uvjete i način rada, zamolite pomoć pri podizanju težih predmeta, naučite zaštitne položaje od fizioterapeuta, bavite se svojim zdravljem, vježbajte, šetajte na svježem zraku i radite na svom psihičkom zdravlju. Stres i nezadovoljstvo mogu značajno utjecati na fizičko zdravlje i uspjeh liječenja.

Bar dva puta godišnje obavite fizikalne terapijske procedure, regulirajte tjelesnu težinu ako imate višak kilograma i korigirajte spuštena stopala ortopedskim ulošcima.

Zašto vježbati?

Istraživanja pokazuju da terapijske vježbe smanjuju bol, poboljšavaju funkciju mišića trupa, povećavaju opskrbu tkiva kisikom i hranjivim tvarima, povećavaju mišićnu snagu i izdržljivost te pomažu u svakodnevnim aktivnostima.

Važno je jačati abdominalne i leđne mišiće, s posebnim naglaskom na njihovu relaksaciju i rasterećenje, naučiti pravilno držanje zdjelice i disanje dijafragmom, korigirati osnovni stav pri sjedenju i stajanju. Loša postura šteti disanju, krvnom optoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i ramena.

Uz stabilnost i mobilnost trupa, neophodno je kretanje i boravak na svježem zraku kako bi se povećao aerobni kapacitet. Sjedilački način života šteti kralježnici, pa je vježbanje ključno za smanjenje rizika od ponovnog nastanka problema, uz edukaciju za samostalno rješavanje simptoma i smanjenje potrošnje zdravstvenih usluga.

Kod dugotrajnije boli mogu se koristiti tehnike manualne terapije, uključujući masažu vezivnog tkiva, mobilizaciju zglobova i terapijsku masažu.

Važno je napraviti pregled kod fizijatra ili ortopeda kako bi se postavila točna dijagnoza.

U programu fizioterapijskih i kineziterapijskih vježbi koriste se vježbe disanja, cirkulacije, kondicije, istezanja, stabilizacije i balansa u cilju ispravljanja loših posturalnih odnosa, sprečavanja progresije stanja i usvajanja pravilnog sjedenja, stajanja i hodanja.

Ako ne postoje teže smetnje i ako ste dobrog fizičkog zdravlja, nema prepreka za redovito vježbanje pilatesa, yoge, tai-chi-ja ili sličnih aktivnosti. Vrlo je važno imati dobre instruktore koji će vas upozoriti na pokrete koje ne smijete raditi, a isto tako važno je osluškivati svoje tijelo.

Plivanje u vidu rekreacije je odličan izbor, osobito kod problema s kralježnicom. Preporuka je koristiti što više leđno plivanje.

Možete potražiti i radionicu feldenkraisa. Prema feldenkrais metodi, tijelo i um su povezana cjelina, pa veća fleksibilnost u kretanju ili mišljenju unapređuje opću dobrobit osobe. Radionice su usmjerene na osvještavanje izvođenja pokreta (svjesnost kroz pokret), čime se povećava dobrobit svakodnevice jer se naučimo pravilno koristiti tijelom, što utječe na cjelokupan razvoj osobe.

Što se tiče očuvanja zdravlja kralježnice, treba obratiti pozornost na pravilno držanje u svakodnevnim aktivnostima, jer to smanjuje opterećenje na leđima. Najčešće loša postura, odnosno loše držanje, dovodi do problema s kralježnicom. Treba upamtiti da zbog nediscipline i prevelike komocije sami sebi izazivamo probleme, zato svi moramo čuvati prirodne krivine kralježnice.

Važno je primjenjivati zaštitne položaje pri fizičkom radu, izbjegavati dugotrajno sjedenje i redovito se protezati. Potrebno je prilagoditi se, disciplinirati i usvojiti zdrave navike.

Iznimno je važno održavati redovitu tjelesnu aktivnost i jačati mišiće koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralježnice. Redovitim vježbanjem može se postići zadržavanje određene razine jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti, što omogućuje kvalitetniji život i lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti bez prevelikog napora.

Svakom čovjeku potrebno je otprilike osam sati sna, ali neki ljudi mogu biti odmoreni i nakon pet sati sna. Važno je slušati svoje tijelo i odmarati se onoliko koliko vam je potrebno, izbjegavajući krajnosti.

Kvalitetan noćni odmor ovisi o dobrom i prikladnom madracu, jastuku i načinu spavanja. Madrac koji je premekan, istrošen, previše čvrst ili pun uleknuća može uzrokovati bolove u leđima, pogoršati tegobe ili ozljede kralježnice te izazvati nova oštećenja, slabiti mišiće leđa i uzrokovati iskrivljenja kralježnice, što rezultira bolovima.

Kod odabira madraca slušajte svoje tijelo i odaberite onaj koji vam je najugodniji. Stručnjaci ortopedi preporučuju tvrđe madrace, ali je važno isprobati ih prije kupnje i odabrati onaj koji pruža optimalnu potporu. Madrac ne smije biti ni premekan ni pretvrd, a kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba omogućiti mijenjanje položaja tijekom noći i pružiti udobnost.

Najbolji madraci su oni od lateks-pjene ili zaobljeni madraci s lukom prema gore, koji prate konture tijela i bolje štite kralježnicu.

Položaji prilikom spavanja

Položaj spavanja značajno utječe na zdravlje kralježnice. Iako cijelu noć ne možemo kontrolirati položaj, važno je usvojiti pravilan početni položaj pri uspavljivanju kako bi tijelo prepoznalo njegove benefite.

Najbolji položaj: Spavanje na leđima s malim ili nikakvim jastukom pod glavom. Ovaj položaj drži leđa i vrat u neutralnom položaju, smanjujući rizik od bolova. Ako koristite anatomski jastuk, odaberite odgovarajuću veličinu i pazite da ruke ne držite iznad glave.

Položaj na boku: Prirodno se uklapa u zakrivljenost kralježnice. Savijte blago koljena, koristite odgovarajući jastuk koji nije previsok, a ruke ispružite. Ako osjećate bol u koljenima, stavite mali jastučić između njih. Osobe s visokim tlakom mogu pokušati spavati na lijevoj strani.

Najgori položaj: Spavanje na trbuhu. Ovaj položaj negativno utječe na prirodne krivine kralježnice, osobito na lumbalni dio, koji se izravnava, uzrokujući bolove. Glava je cijelu noć okrenuta na jednu stranu, što stvara napetost u mišićima vrata i ramena. Spavanje na trbuhu također stvara dodatan pritisak na zglobove i mišiće, što može izazvati bolove, trnce i utrnulost udova.
Odabir pravilnog položaja spavanja i kvalitetnog madraca ključni su za zdravlje kralježnice i cjelokupan osjećaj odmora.

Ljudi se razlikuju po visini i konstituciji, no tvrdnja da su niže osobe zaštićenije zbog svoje građe ne stoji.

Svi ljudi, bez obzira na građu, koji rade težak fizički posao ili su u višesatnom nefiziološkom položaju, poput pretežno sjedećeg posla, izloženi su riziku od problema s kralježnicom.

Činjenica je da većina radnih površina nije prilagodljiva svim osobama jer su stalnih dimenzija. Osobe prosječne visine možda mogu raditi bez problema, dok će visoki zaposlenici morati savijati tijelo, a niski držati ruke podignute i laktove udaljene od tijela. Visina radne površine može biti neodgovarajuća i ako se koristi za poslove za koje nije namijenjena.

Bez obzira na visinu pojedinca, važno je stvoriti odgovarajuće ergonomske uvjete na poslu ili kod kuće, kako bi se smanjilo opterećenje tijela. Iako se ergonomski uvjeti mogu prilagoditi, dugotrajni statički položaji tijela ili učestalo ponavljanje pokreta dovode do bržeg zamora. Ako nema dovoljno vremena za oporavak, dolazi do oštećenja ligamenata, zglobova i mišića.

Prevencija:

Koristiti zaštitne položaje za kralježnicu prilikom rada
Izbjegavati dugotrajno sjedenje i neumjereno težak fizički rad
Regulirati tjelesnu težinu na optimalnu razinu
Nositi adekvatnu obuću
Korigirati svodove stopala ako je potrebno
Kod djece je važno od najranije dobi razvijati kulturu bavljenja sportom.

Redovita, umjerena tjelesna aktivnost ključna je za jačanje mišića koji oblikuju prirodni zaštitni stup oko kralježnice. Redovitim vježbanjem moguće je zadržati određenu razinu jakosti, fleksibilnosti i izdržljivosti u kasnijim godinama, što omogućuje kvalitetniji život i lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti bez prevelikog napora.

Anatomske osobitosti

Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavog mišića potkoljenice (m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (calcaneus). To je najsnažnija tetiva u ljudskom tijelu, duga pet do šest centimetara i debela pet do šest milimetara. Ahilova tetiva nema ovojnicu, već je oblaže tanka opna (peritenonij). Dok je straga pokrivena kožom i fascijom potkoljenice, sprijeda je odijeljena od dubokog mišićnog sloja masnim tkivom, što joj olakšava gibanje.

Definicija

Nedavno je uveden naziv tendinoza, jer je istraživanjima utvrđeno da u tetivi ne dolazi do upale (ranije poznate kao tendinitis), već do sindroma prenaprezanja koji uzrokuje oštećenja koštano-zglobnog sustava. Može se raditi o naglom oštećenju (akutni oblik) ili postupnom oštećenju (kronični oblik).

Tendinoza Ahilove tetive može se pojaviti:

na hvatištu za petnu kost, često zbog izbočenja petne kosti (tzv. Haglundova bolest),
na prijelazu tetive u mišić (tzv. miotendinoza),
na samoj tetivi (tzv. tendinoza), što je najčešća lokalizacija.

Uzroci nastanka

Tendinoza Ahilove tetive povezuje se s djelovanjem sila tijekom hoda i trčanja, povećanim zbog predisponirajućih čimbenika.

Podložnost ozljedi

Najčešće pogađa trkače, ali i rekreativce, starije osobe (zbog slabije fleksibilnosti i prokrvljenosti tetive) te sportaše poput košarkaša, rukometaša, nogometaša i tenisača, čije aktivnosti uključuju trčanje i skakanje.

Simptomi

Bol lokalizirana 2-5 cm iznad hvatišta tetive za petnu kost, najizraženija na početku aktivnosti, smanjuje se tijekom, a povećava nakon aktivnosti.
Jutarnja bolnost pri ustajanju iz kreveta i zakočenost.
Škripanje pri hodu (poput hodanja po snijegu).
Liječenje

U početku se preporučuje smanjenje aktivnosti (ali ne potpuna pošteda), NSAR po potrebi i krioterapija (ledeni oblozi ili masaža ledom).
Nakon tjedan dana započinje fizikalna terapija: ultrazvučna terapija, magnetoterapija, terapija laserom, kinezioterapija, vježbe istezanja, jačanje mišića natkoljenice i vježbe balansa na balansnoj ploči.
Ako postoje odstupanja u fiziološkom statusu stopala, preporučuje se korekcija nošenjem ortopedskih uložaka i povišenje pod petu.

Ako intenzivna fizikalna terapija i kinezioterapija ne donesu značajnije poboljšanje, potrebno je posjetiti ortopeda i provesti dodatnu dijagnostiku (UZV pete ili magnetska rezonanca).

Operacijsko liječenje rijetko dolazi u obzir.

Križobolja je jedan od najčešćih zdravstvenih problema današnjice, a procjenjuje se da 80% populacije tijekom života barem jednom iskusi bolove u križima ili slabinskom dijelu kralježnice. Križobolja je veliki javnozdravstveni problem jer je najčešći uzrok izostanaka s posla i velikog broja dana bolovanja.

Kralježnica je složen anatomski sustav sastavljen od kralježaka (sedam vratnih, dvanaest prsnih i pet slabinskih), hrskavičnih međukralješničkih kolutova koji omogućuju pokrete, mišića, živaca, krvnih žila i ligamenata. Ona čini glavni noseći sklop tijela, omogućuje uspravan stav i štiti leđnu moždinu te korijene živaca za ruke i noge.

Zbog mnogostrukih funkcija kralježnica je izložena stalnom mehaničkom opterećenju (tlak, vlak, smicanje, savijanje, uvijanje, torzija), što može dovesti do prenaprezanja i istrošenosti.

Između svakog para kralježaka nalazi se disk, čija je osnovna uloga prijenos težine duž kralježnice. Intervertebralni disk sastoji se od čvrstog vanjskog sloja (anulus fibrosus) i unutarnjeg mekanog, želatinoznog centra (nucleus pulposus).

Sa starenjem diskovi postaju dehidrirani i podložniji ozljedama. Proces starenja diska, tj. njegova dehidracija, započinje završetkom našeg rasta. Kaže se da čovjek nije star koliko ima godina, već koliko su stare njegove kosti.

Hernija diska nastaje kada nucleus izlazi iz svog središnjeg dijela zbog pucanja anulusa. U tom stanju diskalno tkivo pritišće neuralne korijene u kralješničnom kanalu, što uzrokuje bolove koji se šire niz jednu ili obje noge te neurološke ispade.

Kako se disk nalazi neposredno ispred spinalnih korijena, njegovo iskakanje dovodi do pritiska na ove strukture, što uzrokuje bol kao prvi znak da se u kralježnici događa problem.

U slučaju hernije diska potrebno je provesti odgovarajuću dijagnostiku, koju određuje liječnik specijalist (fizijatar ili neurokirurg) nakon opsežnog pregleda i anamneze. Pregled uključuje testove i postupke za utvrđivanje mjesta izvora boli. Na temelju dijagnostike specijalist predlaže individualno prilagođeno liječenje.

Skolioza označava odstupanje od normalne zakrivljenosti kralježnice, odnosno pojačanu postraničnu zakrivljenost dijelova kralježnice, često praćenu rotacijom kralježaka. Bez pravovremene terapije, skolioza u velikom broju slučajeva progresira.

Skolioza je učestalija kod djevojčica u omjeru 2:1 u odnosu na dječake. Statistički se na svakih 1000 ljudi javlja 3-5 osoba sa skoliozom. Najčešće se javlja kod osoba starijih od 10 godina, ali može biti prisutna i kod beba.

U većini slučajeva (85%) uzrok skolioze nije poznat (idiopatska skolioza), dok se preostalih 15% dijeli na funkcionalne i strukturalne skolioze.

Funkcionalne skolioze

Funkcionalne ili reverzibilne skolioze obično su rješive, pogotovo ako je uzrok poznat. Kod ovog oblika nema promjena na anatomskim strukturama. Najčešće nastaju zbog:

lošeg držanja prilikom sjedenja i stajanja,
nepravilnih posturalnih navika (teške školske torbe, neudoban madrac),
asimetrije tonusa mišića,
asimetrije donjih ekstremiteta,
spuštenih stopala,
boli različitog uzroka,
nekih bolesti.
Pronalaskom uzroka terapija se usmjerava na njega, što omogućuje uspješno liječenje.

Strukturalne skolioze

Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene na kralježnici i nisu reverzibilne. Zahvaćaju koštani i ligamentarni dio, mišiće i zglobove kralježnice, a kralješci na konkavnoj strani zakrivljenosti s vremenom postaju stanjeni i poprima oblik romboida. Kod torzije kralježnica rotira po vertikalnoj osi, a u prisutnosti kompenzatorne skolioze, organizam se prilagođava sekundarnim zakrivljenjima u suprotnim smjerovima (oblik slova S).

Kod fiksnih skolioza može se javiti tzv. „rebrana grba“ – na stražnjoj strani je prisutna na strani konveksiteta, a sprijeda na strani konkaviteta.

Utjecaj na funkciju organa
Skolioze s većim stupnjem zakrivljenosti (50–70 stupnjeva i više) mogu uzrokovati funkcionalne probleme, utječući na rad organa poput pluća, srca i bubrega, zbog zakrivljenosti koja pritišće organe i ometa njihovu normalnu funkciju.

Preporuka za roditelje

Ako vaše dijete ima skoliozu, odmah se javite liječniku ortopedu ili fizijatru kako bi se pravovremeno započelo s liječenjem i svim potrebnim tretmanima. Rano otkrivanje i terapija ključni su za sprječavanje progresije i smanjenje mogućih komplikacija.

U današnje doba, kada smo sa svih strana pritisnuti raznim problemima i često kažemo da živimo u stresnom vremenu, gotovo da nema osobe koja ne pati od nekog oblika stresa. Taj stres u konačnici ima veliki utjecaj na naše zdravlje, ne samo psihičko nego i fizičko.

Dugotrajni stres može dovesti do raznih bolesti koje se nazivaju psihosomatskim bolestima, a jedan od najpoznatijih primjera je ulkus želuca (čir). Dokazano je i da dugotrajno izlaganje stresu i stresnom načinu života može dovesti do povišenog krvnog tlaka, pa čak i malignih bolesti.

Utjecaj stresa i depresije na fizičko stanje

Poznato je da neka psihijatrijska stanja mogu dovesti do ozbiljnih lokomotornih poteškoća, pa čak i do potpune oduzetosti. Naš um, baš kao i tijelo, pamti svakodnevno gomilanje problema, napete situacije i neugodna iskustva, što može dovesti do bolnih simptoma i stanja u lokomotornom sustavu.

Prvi simptomi obično uključuju bolnost i ukočenost u vratnom dijelu kralježnice, osjećaj pečenja te osjećaj pritiska u području vrata i ramena, kao da nešto „sjedi“ na njima. Obrambeni mehanizam tijela često uključuje spuštanje ramena i pogrbljeno držanje.

Ako se ništa ne poduzme, bol se širi u grudni dio kralježnice, uz osjećaj pečenja i pogrbljeniji stav. Tijelo postaje ukočeno, bolnost se osjeća posvuda, nema razlike prije i poslije odmora, a opseg pokreta u vratu postaje ograničen. S vremenom, bol zahvaća i lumbalni dio kralježnice, uzrokujući promjene u posturi i lošem stavu tijela.

Kako si pomoći?

Ključno je voditi računa o dobrobiti cijelog tijela, a ne se fokusirati samo na određene segmente.

Vježbajte: Redovita tjelesna aktivnost poboljšava fizičko i psihičko zdravlje.
Šetajte: Boravak na svježem zraku pomaže u opuštanju i poboljšava cirkulaciju.
Brinite o sebi: Volite svoje tijelo i njegujte ga.
Družite se: Provođenje vremena s obitelji i dragim ljudima smanjuje stres.
Pronađite mehanizme opuštanja: Meditacija, duboko disanje ili bavljenje hobijima mogu pomoći u smanjenju stresa.
Kao što kaže stara poslovica: Mens sana in corpore sano – zdrav duh u zdravom tijelu. Briga o tijelu i duhu ključ je za kvalitetniji i sretniji život.

Kalcifikati u ramenu su jedan od najčešćih uzroka bolnog ramena i često dovode pacijente u ordinaciju.

Vrste kalcifikata

Degenerativni kalcifikati

Nastaju kada se tetiva zbog godina, načina života i rada polako troši, postaje tanja, a ponekad dolazi i do pucanja niti.

Tijelo pokušava popraviti oštećenja taloženjem depozita kalcija.
Ovaj oblik kalcifikata obično ne uzrokuje znatne bolove ili tegobe.

Reaktivni kalcifikati

Njihov nastanak nije povezan s degenerativnim procesima, a točan uzrok taloženja kalcijevih soli u tetive i hvatišta nije poznat.
Reaktivni kalcifikati prolaze kroz faze ili životni ciklus.
Najbolnija faza je faza resorpcije (razgradnje) kalcifikata, koja se očituje ograničenim i bolnim pokretima ramena.

Što raditi?

Cilj je smanjiti bol i povratiti puni opseg pokreta u bolnom ramenu.

Preporučeni tretmani:

Fizikalno-rehabilitacijske procedure
Vježbe istezanja i opsega pokreta
Uzimanje analgetika i nesteroidnih antireumatika
Blokade kortikosteroida s anestetikom
Terapija udarnim valom (ESWT)
Ova terapija koristi zvučne valove visokog intenziteta za poticanje korisnih učinaka:

Neovaskularizacijski rast
Suzbijanje upalnih procesa
Stimulaciju proizvodnje kolagena
Disoluciju kalcificiranih tvorevina
Iako postoji uvriježeno mišljenje da terapija udarnim valom može potpuno razbiti kalcifikate, to nije apsolutno točno. U fazi jake bolnosti (razgradnje kalcifikata) ESWT ubrzava proces liječenja, smanjuje bol i povećava opseg pokreta u ramenu.

Kada posjetiti ortopeda?

Ako uporna fizikalna terapija i drugi konzervativni tretmani ne donesu zadovoljavajuće rezultate, pacijent se upućuje ortopedu radi razmatranja operativnog liječenja.

Po opisu Vašeg pitanja, bolnost prednjeg svoda stopala može imati nekoliko mogućih uzroka. Najvjerojatnije se radi o metatarzalgiji, tj. bolnosti metatarzalne etaže stopala, čiji uzrok često nije u potpunosti razjašnjen.

Uzročnici metatarzalgije

Klinički se uzročnici dijele u tri veće skupine:

Opće bolesti s lokalizacijom na stopalu

Upalne (reumatske) bolesti
Metaboličke bolesti
Neurogene, neurovegetativne i vaskularne bolesti

Lokalizirane bolesti metatarzusa

Mortonov neurinom
Tumori
Traumatska i posttraumatska stanja
Biomehaničke promjene metatarzusa

Preopterećenje prednjeg nožnog svoda

Nepravilni raspored opterećenja na metatarzus

Što raditi?

Korekcija statike

Ortopedski ulošci po mjeri s metatarzalnim jastučićem ili silikonski jastučići za obuću (uključujući kućnu obuću).

Medicinska gimnastika

Vježbe za stopala i cirkulaciju
Vježbe istezanja
Lokalna terapija

Primjena leda na bolno područje
Nakon leda koristiti gelove za ublažavanje bolova

Odabir adekvatne obuće

Cipele s potpeticama ne višim od 3–5 cm

Kada se obratiti liječniku?

Ako nakon primjene ovih mjera ne osjetite olakšanje, preporučuje se posjet specijalistu ortopedu ili fizijatru radi dodatne obrade i određivanja daljnjeg liječenja.

Po opisu Vašeg pitanja, bolnost prednjeg svoda stopala može imati nekoliko mogućih uzroka. Najvjerojatnije se radi o metatarzalgiji, tj. bolnosti metatarzalne etaže stopala, čiji uzrok često nije u potpunosti razjašnjen.

Uzročnici metatarzalgije

Klinički se uzročnici dijele u tri veće skupine:

Opće bolesti s lokalizacijom na stopalu

Upalne (reumatske) bolesti
Metaboličke bolesti
Neurogene, neurovegetativne i vaskularne bolesti

Lokalizirane bolesti metatarzusa

Mortonov neurinom
Tumori
Traumatska i posttraumatska stanja
Biomehaničke promjene metatarzusa

Preopterećenje prednjeg nožnog svoda

Nepravilni raspored opterećenja na metatarzus

Što raditi?

Korekcija statike

Ortopedski ulošci po mjeri s metatarzalnim jastučićem ili silikonski jastučići za obuću (uključujući kućnu obuću).

Medicinska gimnastika

Vježbe za stopala i cirkulaciju
Vježbe istezanja
Lokalna terapija

Primjena leda na bolno područje
Nakon leda koristiti gelove za ublažavanje bolova

Odabir adekvatne obuće

Cipele s potpeticama ne višim od 3–5 cm

Kada se obratiti liječniku?

Ako nakon primjene ovih mjera ne osjetite olakšanje, preporučuje se posjet specijalistu ortopedu ili fizijatru radi dodatne obrade i određivanja daljnjeg liječenja.

Zgibovi su vježba kod koje radi dosta mišića, i to primarno latissimus dorsi, a sekundarno pectoralis major, biceps, brachioradialis, rhomboideus, trapezius i deltoideus. Ako ojačate sve te mišiće, bit ćete bliže tome da izvedete zgib jer svi ti mišići sudjeluju u izvedbi te vježbe.

Zgibovi su odlična vježba za snagu. Ukoliko nemate dovoljno snage, tijelo često nije sposobno napraviti ni jedan zgib. Dakle, morate ojačati.

Potrebna je i snaga mišića stabilizatora kralježnice, prije svega multifidusa i transversusa abdominisa, kako biste prevenirali moguće probleme s kralježnicom jer ona često bude slaba točka. Stoga je potrebno obratiti pozornost na njihovo jačanje.

Ukoliko jačamo samo ruke i prsa, a donji dio leđa ostane slab, odnosno zanemarimo ga, možemo stvoriti rizik za povredu ili, ukoliko je već imamo, možemo utjecati na pogoršanje tegoba. Tijelo morate gledati kao cjelinu.

Kada mislite da ste spremni, pokušajte napraviti 5–6 ponavljanja. Između setova uzmite nekoliko minuta odmora. Možete raditi 3 seta po 6 ponavljanja i postepeno povećavati opterećenje.

Ukoliko ne možete napraviti ni jedan zgib, pokušajte raditi parcijalna dizanja. Koristite stolicu i pomozite si nogama pri podizanju. Za vježbanje vam je potrebna čvrsta šipka. Možete obložiti šipku tekstilnom trakom kako biste spriječili nastanak žuljeva.

Zagrijavanje će vam pomoći da izvučete više iz mišića i prevenirate povrede. Trening bi trebao započeti s kratkim periodom aerobnih aktivnosti, poput laganog trčanja. Možete ubaciti i široke krugove rukama kako biste ubrzali protok krvi.

Moja sugestija za početak je da potražite pomoć kinezioterapeuta ili fitness trenera koji će vas naučiti pravilnom izvođenju zgibova i objasniti na što trebate paziti kako biste izbjegli povrede.

Iz mog iskustva postoje određeni načini hvata, što se tiče položaja palaca, kao i položaja ruku, koji na različite načine utječu na aktivaciju pojedinih mišića.

Nekoliko je razloga nastanka trnaca ruke i šake, a najčešći je uzrok sindrom karpalnog kanala (karpalnog tunela).

Karpalni kanal (tunel) čine osam sitnih kostiju ručnog zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo (poprečni karpalni ligament). Kroz taj tunel, iz podlaktice u šaku, ulazi živac medianus, ali i tetive mišića koje pokreću prste. Tetive su obložene tankom sinovijalnom ovojnicom koja ih podmazuje i olakšava njihovo klizanje i pokretanje. Ta je ovojnica osjetljiva na svaki dugotrajni napor i podražaje.

Simptomi započinju vrlo nježno i postepeno, u vidu trnaca u šaci, najprije u srednjem prstu, a kasnije se proširuju na kažiprst i palac, te se u kasnijim fazama bolesti šire do lakta, pa čak i do ramena. Duljim trajanjem bolesti dolazi do smanjenja snage same šake, često ispadaju predmeti iz ruke, smanjuje se funkcija šake, dolazi do nemogućnosti stiska šake i hvatanja malih predmeta te do gubitka osjeta.

Pacijenti se također žale na osjećaj žarenja i pečenja. Prvi simptomi obično se javljaju samo noću, ali kasnije postaju gotovo cjelodnevni.

Žene obolijevaju tri puta češće od muškaraca, djelomično zbog anatomije karpalnog kanala, koji je kod žena fiziološki uži.

Uzroci bolesti mogu biti mnogostruki:

Sistemske bolesti (reumatoidni artritis, dijabetes melitus, cistične tvorbe, tumori).
Preopterećenje tetiva uslijed ponavljajućih pokreta kod zanimanja kao što su čistači, kuhari, zidari, ljudi koji dugo rade za računalom, ali i kod sportaša poput dizača utega, bacača u atletici ili masera.

Uzrok trnjenja ruke mogu biti i degenerativne promjene vratne kralježnice, a često dolazi do preklapanja bolesti. To znači da dio simptoma može uzrokovati vratna kralježnica, a dio sindrom karpalnog kanala.

Što učiniti?

Što prije se javite specijalisti fizijatru, koji će nakon temeljite anamneze, uključujući podatke o vašem poslu, te detaljnog kliničkog pregleda ordinirati odgovarajuću terapiju i, ako je potrebno, predložiti daljnju dijagnostičku obradu.

Budući da ste obavili RTG snimku trtice, istu je netko od liječnika radiologa morao i očitati, te ukazati na prijelom u području trtice.

Ukoliko to u vašem nalazu, tj. u vašem slučaju, nije navedeno, sigurno se radi o anatomskoj devijaciji, tj. odstupanju od normalne građe, koje ne mora dovesti do nekih značajnijih problema.

Bolnost trtice može biti uvjetovana nedavnom ili starijom traumom, bavljenjem nekim sportovima (npr. dulja vožnja bicikla), konstitucijom same osobe ili pak upalno-degenerativnim promjenama.

Jedan od načina kako si možete pomoći je da sjedite na antidekubitalnom jastuku (jastuk koji ima u sredini rupu da se smanji pritisak na samu trticu) ili neki mekši jastuk (tempur pjena), te stavljanje hladnih obloga na bolno mjesto.

Ukoliko bolnost dulje potraje, u svakom slučaju javiti se liječniku obiteljske medicine, pregled specijaliste fizijatra, ortopeda.

Svakodnevno tuširanje u svakom slučaju pomaže cirkulaciji i preporučljivo je za sve.

Koju temperaturu vode ćemo izabrati ovisi o nama samima, tj. o ugodi ili neugodi koju nam pruža topla, hladna ili mlaka voda.

Ukoliko ste starija osoba i imate tegobe sa zglobovima i kralježnicom, preporučuje se toplija voda, osim ako imate kardiovaskularne tegobe ili bolujete od upalne reumatske bolesti. U slučaju upalnih tegoba sa zglobovima (otečeni, topliji ili hladniji zglobovi), izbjegavajte pretoplu vodu. Koristite što hladniju vodu, masirajte otečene zglobove ledom ili stavljajte hladne obloge, a za šake koristite kupke u koje ste dodali led.

Ako ste zdrava osoba i tuširate se svakodnevno, osobito uvečer radi ugode i higijenskih razloga, koristite temperaturu vode koja vam odgovara. Preporučuje se da za poticanje cirkulacije na kraju tuširanja mijenjate vodu iz tople u hladnu i završite tuširanje što hladnijom vodom.

Motorički razvoj zdravog novorođenčeta, dojenčeta i malog djeteta odvija se potpuno spontano. Tijek ovog razvoja je genetski određen prema utvrđenim obrascima razvoja, ali je istovremeno stimuliran i podražajima iz vanjskog okruženja. Na ove podražaje, koje mozak kao organ odgovoran za integraciju i koordinaciju prima od osjetilnih organa, odgovara automatskim složenim reakcijama. Za dijete to znači konstantno poboljšavanje motoričkih sposobnosti pomoću kojih se ono bori za svoju fizičku neovisnost, kao i sposobnost adaptacije na uvjete socijalne sredine.

Pravilan i pravovremen razvoj djeteta tijekom prve godine života važan je pokazatelj zdravlja djeteta. Iako je on genetski uvjetovan, svako dijete ima svoj tempo razvoja. Slijed motoričkog razvoja važno je poznavati da bismo lakše pratili napredak djeteta.

Zdravo dijete nije potrebno požurivati kako ne bi došlo do problema krivog usvajanja viših faza razvoja. Dakle, ovdje moram naglasiti da učenje djeteta motoričkim radnjama (za koje ono još nije spremno po fazama razvoja) predstavlja nepotrebno i nepoželjno uplitanje u spontani motorički razvoj kojim se ometa normalno usvajanje motoričkih funkcija.

Ako uzmemo za primjer motoričke funkcije kao što su bočni transferi (okretanje na lijevu i desnu stranu), sjedenje, puzanje i hod, one ovise o zrelosti centralnog živčanog sustava i lokomotornog aparata, posebno kralježnog stupa, a ne o želji roditelja da ubrzaju ovaj razvoj.

Česte su greške da roditelji pasivno posjedaju djecu, a to može biti štetno za lumbalni segment kralježnice. U tom položaju dijete je nestabilno zbog smanjenja površine oslonca za oko 70%, a tome dolazi i do usporenog razvoja funkcije hvatanja, jer u tom položaju je koordinacija ruku otežana jer je sva njegova pažnja usmjerena na održavanje ravnoteže.

U svakom slučaju, ne treba učiti dijete sjediti ili hodati, posebno ne treba koristiti pomagala tipa hodalica i sl. jer se nametanjem položaja i ovakvim spravama djetetu uskraćuju važne razvojne faze, a još tome mogu razviti deformitete stopala i kralježnice. Dijete će se podići onda kada je u ležećem položaju vježbanjem stvorilo uvjete za vertikalizaciju.

Naravno, vama roditelju važno je da usvojite ''baby handling'' ili ''rukovanje'' kao potporu djetetu na putu prema samostalnosti. Na taj način sprječavamo razvijanje loših obrazaca pokreta (npr. izvijanje trupa prema nazad u luku) koji onemogućavaju pravilno izvođenje pokreta. Handling se primjenjuje kod svakodnevnih situacija kao što su hranjenje, presvlačenje i oblačenje, podizanje i spuštanje, promjena položaja, držanje i nošenje. Ukoliko mislite da radite neke greške, informirajte se kako se pravilno izvode sve ove radnje.

Problem nastaje već u ranoj mladosti, u predpubertetnom razdoblju i pubertetu.

Znamo naime da djeca danas sve ranije i ranije ulaze u pubertet, a to je razdoblje intenzivnog rasta i razvijanja sekundarnih spolnih oznaka.

Djevojčicama osim rasta u visinu počinju rasti dojke te budući da psihičko sazrijevanje ne prati spolno sazrijevanje, dolazi radi srama ili pokušaja da se ne ističu u svojoj sredini do lošeg držanja. Djevojčice silom žele sakriti svoju visinu i grudi te se sve više i više pogureno drže, ramena idu prema naprijed, a odozada sve više i više se pojačava torakalna kifoza (tzv. grba) i dolazi do krajnje i konačne štete ukoliko nešto ne poduzmemo.

Budući da djevojčice ranije od dječaka ulaze u pubertet, jednako tako isti i ranije završava, te ukoliko usvojimo pogureni stav kao normalan obrazac svojeg držanja, dolazi do fiksiranja kifoze, koju na žalost kasnije nećemo moći ispraviti.

Ukoliko su dojke prevelike, nagib prema naprijed je veći i problemi u kasnijoj životnoj dobi postaju jednako tako sve veći.

Što napraviti:

Da bi prevenirali i ispravili loše držanje kao i njegove trajne posljedice uključite dijete u neku sportsku aktivnost, a plivanju treba dati prednost pred ostalim aktivnostima.
Jednako tako treba dijete stalno podsjećati i upozoravati na loše držanje, obratiti pažnju na sjedenje kod kuće, napraviti pauzu bar svakih pola sata od sjedenja te se protegnuti, te svakako uputiti na korektivnu gimnastiku, tj. provoditi odgovarajuće vježbe pod stručnim nadzorom u početku, a poslije i samostalno kod kuće.

Što napraviti u vašoj životnoj dobi, kada je rast završen, a obavljate posao stojeći i navodite da imate stvarno velike dojke:
Pitanje je što znači imati velike dojke?

Ukoliko imate stvarno velike dojke, obavljate stojeći posao i imate bolnost u leđima, ne treba odmah pomišljati na drastično rješenje vaših problema, tj. operaciju smanjenja dojki.
Prvenstveno nosite odgovarajući grudnjak (ili onaj napravljen po mjeri sa širokim naramenicama, bilo onaj sportski čije naramenice se križaju na leđima).

Jednako tako treba obratiti pažnju na vaša stopala, da li imate spuštena stopala, te ukoliko je to tako tada treba korigirati statiku ortopedskim ulošcima po mjeri.
Počnite vježbati, jačajte trbušnu i leđnu muskulaturu, otiđite bar dva puta tjedno na rekreacijsko plivanje i to leđno, a uz korektivnu gimnastiku preporučuje se joga te pilates.
Ako ste deblji svakako korigirajte svoju tjelesnu težinu.

Ukoliko ovakav način života ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata, tada se obratite liječniku specijalistu fizijatru ili ortopedu koji će vas temeljito pregledati te uz odgovarajuće pretrage sugerirati vam ostale mogućnosti i postupke za rješenje vaših problema (možda čak i operativno smanjenje grudi).